| Poezija - Silvije Strahimir Krančević |
 |
 |
|
Silvije Strahimir Krančević
Bilješke o piscu: Mojsije Vrsta: misaona, refleksivna pjesma Kroz ovu pjesmu progovara čovjekova težnja, kroz usta proroka Mojsija, da bude oslobođen svih patnji i ropstva. Mojsije, kao čovjek shvaća da je za Jehova ta želja mala i tako beznačajna, ali za jedan narod, koji tako dugo godina pati i stnje pod teškim okovima koje mu je stavio tiranin, znači sve, zači novo rođenje, nov život. Jahve u svojoj milosti oslobađa narod, ali oni postaju nezahvalni. Tada Jehova ponavlja riječi proročanstva u kojem progovara pravi Krančevićev pjesnički genij: "I tebi baš što goriš plamenom Od ideala slavnih, vječitih, Ta sjajna vatra crna bi će smrt, Mrijeti ti ćeš kada počneš sam U ideale svoje sumljati!" Ljudi u svojoj nezahvalnosti zamjeraju osloboditelju što ih nije odveo u zemlju u kojoj "teče med i mlijeko", u kojoj ne bi morali ništa raditi, već će se morati mučiti i ovdje da se mogu prehraniti dok ih je u Egiptu uvjek čekao pun lonac nakon naporna rada. Krančević u svojoj pjesmi obrađuje koja je nekoliko puta bila prisutna na našem području: oslobođenje čovjeka iz ropstva. To nam govori kako je Krančević bio veliki vizionar i zbog toga su njegove pjesme svevremenske. Poredba "I narodi su djeca velika "A što je život - ko i pustara, Molba "Izvedi narod moj, o gospode, Nezahvalnost "To je dokle zemlja Hanaan?! |
